Neurofeedback je neinvazivna i zabavna metoda normalizacije moždane aktivnosti. Provodi se tako da se pomoću EEG pojačala odrede moždani valovi koji se koriste za upravljanje videoigrom ili nekim drugim audiovizualnim sadržajem. Možemo doslovce reći da kod neurofeedbacka igrač mislima upravlja videoigricom, a nastojeći unaprijediti igru, unaprjeđuje svoje moždane valove.
Moždani valo
vi predstavljaju sinkroniziranu električnu aktivnost neurona na određenim frekvencijskim područjima: delta (1–4 Hz), theta (4–8 Hz), alfa (8–12 Hz), SMR (13–15 Hz), beta (15–30 Hz), gama (30+ Hz). Moždani valovi odraz su specifičnih mentalnih stanja, a neki obrasci moždanih valova mogu biti manje ili više poželjni za određene mentalne aktivnosti.
Na neurofeedbacku učimo mozak proizvesti optimalne obrasce moždanih valova. To radimo tako da se moždani valovi djetetu predstave kao informacija koja mu je razumljiva i zanimljiva (videoigre, glazba, crtani filmovi) te nagrađivanjem točno određenih moždanih valova učimo mozak mijenjati ih. Pravilnim izborom protokola vježbanja moguće je unaprijediti rad mozga običnog djeteta, a ukloniti ili umanjiti poteškoće koje doživljava mozak neobičnog djeteta.
Metoda je razvijena 60-ih godina prošloga stoljeća, kada su prva istraživanja pokazala da je moguće trenirati moždane valove kod životinja i da ta promjena izaziva promjenu u ponašanju. Do danas je proveden niz istraživanja vezanih uz primjenu neurofeedbacka za tretiranje različitih vrsta poteškoća, ali i za unaprjeđenje izvedbe (Peak performance).
Kako funkcionira neurofeedback?
Čovjekov je mozak izgrađen od 100 milijardi živčanih stanica koje međusobno komuniciraju i omogućavaju nam da budemo upravo ovo što jesmo. Ponekad ta komunikacija radi otežano, ima premalo veza među neuronima i kao posljedica se javljaju različite poteškoće koje mogu biti više ili manje izražene.
Električna se aktivnost mozga opisuje pomoću moždanih valova, koji održavaju specifičan rad mozga. Istraživanje povezanosti određenih obrazaca moždanih valova i našega ponašanja pokazalo je da se upravo specifični obrasci valova mogu povezati s određenim poteškoćama. Kada snimamo EEG, možemo vidjeti što se događa u mozgu u točno određenom trenutku. Na temelju tog uvida, primjenom već odavno poznatih biofeedback načela, možemo promijeniti način rada mozga. Ako se čovjeku prikaže neki biološki proces na odgovarajuć način, on može, fokusirajući se na taj konkretan prikaz, mijenjati intenzitet tog procesa. Neurofeedback je u suštini biofeedback primijenjen na neurološke procese, a medij za prikazivanje moždanih valova su videoigrice, glazba ili filmovi.
S obzirom na to da su neurofeedback igrice, pomoću kojih se neurofeedback provodi, reprezentacija moždanih valova, upravljanje igricom zapravo je upravljanje moždanim valovima. U igrici se nagrađuje aktivnost koja nam omogućava funkcionirati bolje, a inhibira ona koja uzrokuje poteškoće. Kada smo u tom uspješni, dobivamo nagradu (npr. bod u igri), koju najčešće prati i zvuk. Upravo je to signal našemu mozgu da je trenutačni način rada dobar pa se time povećava vjerojatnost da će se takva aktivnost i ponoviti.
Kako izgleda neurofeedback trening?
Neurofeedback trening vrlo je ugodan i zabavan proces. Zadatak je opustiti se u udobnom naslonjaču i igrati igrice. Terapeut na ušne resice i glavu postavlja tri elektrode, na svako uho po jednu te jednu na glavu. Ove elektrode (senzori) nemaju nikakav utjecaj na mozak, samo “hvataju” električnu aktivnost mozga. Prije njihova postavljanja, terapeut abrazivnom pastom treba očistiti područje na koje će postaviti elektrode kako bi dobiveni signal bio što precizniji. Nakon toga kreće trening, pokreće se videoigrica, crtani film ili glazba koji rade onako kako radi mozak. Izgubimo li koncentraciju, crtani će se film zaustaviti, igrica krenuti u pogrešnom smjeru, no svaki put kada se vratimo na željeni rad mozga, sve se ponovno pokreće i opet skupljamo bodove. Terapeut na ekranu prati rad mozga i analizira dobivene podatke. Trening traje 30-45 minuta i nakon njega je moguće osjetiti umor ili iscrpljenost. No trening dovodi i do opuštanja i smirivanja organizma, jasnijeg fokusa i boljeg zadržavanja pozornosti.
Kako znati je li neurofeedback tretman izbora?
Neurofeedback metoda pokazala se učinkovitom za niz poteškoća. Za neke su provedena brojna istraživanja, a za neke se još istražuje. No sva se temelje na kvantitativnoj analizi EEG-a (QEEG), koja analizira moždane valove, u smislu njihova relativnog obilja, odnosno koliko su jaki specifični moždani valovi u točno određenim trenutcima. Ova se analiza temelji na kvantificiranju podataka dobivenih snimanjem električne aktivnosti mozga i statističkom analizom dobivenih podataka, kako bi se odredilo u kojoj mjeri ti podatci odstupaju od prosjeka. Tako se može odrediti postoje li odstupanja koja bi se neurofeedback treningom mogla ispraviti. Kvantitativna analiza EEG je objektivna metoda kojom pomoću tzv. markera možemo vidjeti postojanje specifičnih poteškoća.
Je li neurofeedback trening isti za svakoga?
Neurofeedback je individualna terapijska metoda i stoga se ne provodi na svakomu na isti način. Prije početka treninga potrebno je obaviti inicijalnu procjenu, tijekom koje se snime bazične elektrofiziološke mjere (EEG) i odredi je li neurofeedback tretman izbora i koji protokol rada odgovara osobi. Istraživanja su proizvela određene protokole rada za specifične poteškoće i oni se upravo tako i primjenjuju, no svaka je osoba različita pa je tako i protokol potrebno prilagoditi pojedinačnim potrebama.
Jesu li učinci neurofeedbacka dugotrajni?
Ako govorimo o poteškoćama koje su posljedica organskih oštećenja mozga, neurofeedbackom možemo poboljšati funcioniranje i sam rad mozga, ali ne i potpuno ukloniti te poteškoće. Kod većine takvih slučajeva, da bi se učinci neurofeedbacka održali, potrebno je s vremena na vrijeme ponavljati cikluse treninga.
Kada se radi o disregulaciji mozga, kao na primjer kod ADD-a i ADHD-a, ova metoda može potpuno i zauvijek ukloniti simptome, pod uvjetom da je odrađen dovoljan broj treninga.
Istraživanja
Mnoga su se istraživanja bavila proučavanjem QEEG-a i pronalaženjem specifičnim markera za određene poremećaje. Tako se pokazalo da kod djece koje imaju poteškoće s pozornošću i hiperaktivnosti (ADD/ADHD) postoji više sporih (theta) i manje brzih (beta) moždanih valova u frontalnim i središnjim regijama mozga (Mann, Lubar, Zimmerman, Miller & Muenchen, 1992., A. Barabasz, Crawford & M. Barabasz, 1993.). Zahvaljujući takvim je podatcima određen neurofeedback protokol za smanjenje ovih simptoma. Njima je cilj ima povećanje unutrašnje stimulacije mozga, kako bi se smanjila potreba za traženjem stimulacije izvana, što je glavna karakteristika ovih poteškoća.
Neka od najznačajnih istraživanja možete pročitati na sljedećim poveznicama (linkovima):
Lubar, J. F., & Shouse, M. N., 1976.
Shouse, M. N., & Lubar, J. F., 1979.
ADHD and EEG-neurofeedback: a double-blind randomized placebo-controlled feasibility study (2011).
A review of neurofeedback treatment for pediatric ADHD (2012).
Evidence-based information on the clinical use of neurofeedback for ADHD (2012)
Neurofeedback for ADHD: a review of current evidence (2014)
Neurofeedback in ADHD: a single-blind randomized controlled trial (2011)
EEG neurofeedback for ADHD: double-blind sham-controlled randomized pilot feasibility trial (2013)
Istraživanja o utjecaju neurofeedbacka kod poremećaja iz autističnog spektra pokazuju poboljšanja u koncentraciji, socijalnoj komunikaciji, smanjenju stereotipija i agresivnog ponašanja te poboljšanja u govoru (Thompson i Thompson, 1995., 2003.; Linden, 2004.; Jarusiewicz, 2002.; Kouijzer i sur., 2009.).
Neurofeedback in autism spectrum disorders (2011)
Clinical efficacy and potential mechanisms of neurofeedback (2013)
Na jednoj od najvećih medicinskih baza pubmed.com možete pregledati vise od 800 istraživanja na temu neurofeedbacka.
Za sva konkretna pitanja tim Umo neuroscience tim stoji vam na raspolaganju. Obratite nam se telefonom na 091 940 2766 ili emailom.